danas sam osjetila takav nemar,nemjerljivih razmjera.
a s obzirom u kakvom je katastrofalnom stanju Mostar,pa i da mi "moji"pričaju kako nigdje nije padalo ko u Mostaru,sve je jasno.
ljudi u Mostaru su razvili istančan osjećaj za nemar.to je postalo pravilo.
svi izvan okvira su malo...znaš.
prodavanje propusnica civilne zaštite je navodno unosan posao.to nije nemar,to je biznis.šteta što prestaje sa sutra...
policija je za ljude koji su zapeli kod Salakovca,njih 80.auta, rekla"da nije u njihovoj nadležnosti,i kud su krenuli po nevremenu da im jebem...".
lopatanje je za luzere.
pokazala sam sliku moju ulicu,kod nas je proljeće.
ured mi je pun vode,plafon je pao ,a gdje drugo nego na pod.svi su došli reći:aaaaa...sad sam podstanar.primila me jedna dobra duša.
pas mater...