talk
ne piše mi se. priča mi se. a kad ja počnem pričat,eeeeeee. odo u helać na neko razdoblje.
spavala bih, da nemam obaveza...
ne piše mi se. priča mi se. a kad ja počnem pričat,eeeeeee. odo u helać na neko razdoblje.
da....poštovani Sil.me podsjetio.
eto tih nekih 7.voljela bih čitati od :
a lucky little lady,Jelousy,Kairos,SilS,Šizi,...i tako
malo sam razmišljala o onih sedam koje niko ne zna. ne bih da zažalim brutalnu iskrenost,ali s obzirom na sve što me može snaći,amnezija i tako to,nek ostane zapisano: 1.mislim da sam autista,neki blagi oblik.ali stvarno.u mom svijetu je dosta dobro. 2.ne mislim da ću dugo živjeti.ne da ću sad sutra skončat,nego kad me nestane ljudi će reći:pa i nisu neke godine...ne bojim se nimalo.sve što dotad ostvarim je svakako marginalno.ovo dosad -pametnom dosta. 3.fale mi još to dvoje željene djece.samo je ta želja duboko zakopana i završit će na želji. da nisam danas gdje sam,i pored najbolje volje,ne bih razmišljala o majčinstvu.ovaj svijet jednostavno ne valja,a moja dva naivca će morati ojačat svoju kože dok ja to promatram i ništa ne mogu spriječiti...i nikad ovo neću reći djeci.uvijek ću im govoriti da je svijet predivno mjesto za život ako ga takvim stvoriš. 4.mislim da me muž ne voli.bar ne onako kako bi trebalo.ali kako imam teoriju da ili voliš ili ne-nešto je tu smrdljivo... 5.nikad nisam rekla majci šta je sljeduje.kasno smo sazrile.u stvari ona nikad nije. danas se smješkam i klimam glavom kad ljudi lijepo pričaju o njoj,a bila je osoba kojoj je Bog greškom dopustio da bude majka. 6.žao mi je što sam morala odlučiti postati praktična i pragmatična,jer je uvijek puno ljudi ovisilo o meni. totalni sam boem i ovaj konvencionalni način života je za mene stega.ima sve svoju cijenu. 7.jedino me poštenje/moja je stvar šta pod tim podrazumijevam/ istinski oduševljava. te i takve bih dovela kod sebe kući,tako da naginjem komunama.odnosno,totalni sam hipik. niko to ne bi rekao za mene,trast mi.
ma nije to bilo neko aman putovanje,ali dovoljno da se vozim satima,i da me oči peku od bjeline.
ali sam upoznala nove ljude,pričala o zanimljivim stvarima.radila nešto što odavno nisam,i dobro to odradila.
čula hrpu pozitivnih stvari.
i čim sam nogom kročila na točku A s koje pođoh,sve sami minusi.
jebeš ga,ne može ti čitav dan bit dobar,koliko ti ga mogu zagorčat u minuti ljudi u obliku minusa.
šta ako mrzim? priznat ću da je stran osjećaj i da me razdire. i nije u skladu sa mojim uvjerenjima,mojom vjerom. samu sebe obično ljubavlju obrnem,uskladim misli s univerzumom,pomazim se. ovaj put golemo mrzim.ne uspjevam sagledati iz drugog kuta ma koliko se trudila. hranim se jako lošom hranom. noć iza mene je neprospavana...ili sam ipak spavala,ne znam baš. sve što ima u sebi,na sebi,što dotiče,sve mrzim. nije mi jasno zar baš sve što mi se ne sviđa mora biti satkano u toj takvoj maloj osobici?! i ne želim da mi se približi. znam da je ovo kušnja -morao je i ovaj osjećaj doći na red-ali ne ide mi najbolje...,treba mi pomoć,kriva ulica.
ok,ozlijedit ću nekog. izradila sam sama sebi presudu(to dobro radim-sve zakone znam),nije mi žao. namjera i čin su bitni. motiva-napretek. osjećaj-neprocjenjiv.
Maku je danas rođendan.
Ima prekrasno ime.
Znam koliko ga je čekala.
I D.i J.i M.slave danas rođendan.Happy!
lav te ljubi il te ne ljubi. lav voli lava. lav spašava šta se spasit da. lav je hrabar. lav je pre-potentan. lav prvo čuje sebe pa onog do sebe. lav se ponosi. lav je naporan. lav je u svom svijetu. lav je surov. idem dalje širiti radost!!!
idem s kokama na mjesto gdje se ruke dižu u zrak. imam novu haljinu-kćer je rekla da takve nose stare žene,ali ne dam se,živjela sam ja i prije nje(đavolica mala). odlično se snalazim u situaciji kad mi mjuza nije po volji,a društvo dobro.zadnji put mi je,kako-da-ga-nazovem,hm,pjevač,uporno htio nešto otpjevat. moram li reći da je balašević bio umotan u turbo melos? jes to dobro...ako se drogiraš.
danas sam osjetila takav nemar,nemjerljivih razmjera. a s obzirom u kakvom je katastrofalnom stanju Mostar,pa i da mi "moji"pričaju kako nigdje nije padalo ko u Mostaru,sve je jasno. ljudi u Mostaru su razvili istančan osjećaj za nemar.to je postalo pravilo. svi izvan okvira su malo...znaš. prodavanje propusnica civilne zaštite je navodno unosan posao.to nije nemar,to je biznis.šteta što prestaje sa sutra... policija je za ljude koji su zapeli kod Salakovca,njih 80.auta, rekla"da nije u njihovoj nadležnosti,i kud su krenuli po nevremenu da im jebem...". lopatanje je za luzere. pokazala sam sliku moju ulicu,kod nas je proljeće. ured mi je pun vode,plafon je pao ,a gdje drugo nego na pod.svi su došli reći:aaaaa...sad sam podstanar.primila me jedna dobra duša. pas mater...